PROSVJETLJENJE


Nisam znao gdje ih proizvode i odakle dolaze svi ti jebeni jadnocentrični šmokljani i usrani dosadnjakovići što se svijetu takare na grbaču sa svojim velikim kurcima, poslovima, parama, uspjesima, ženama, tragedijama, autima, kompleksima i cjelovečernjim autobiografskim pripovjetkama. Ironija sudbine je da koliko god čovjek bio uspješan u odjebavanju takvih likova, uvijek postoji neko drugi ko takve haklamaše na svojoj grbači dotegli u društvo. Pa kao onda ne treba biti neugodan iz respekta i to. Tu su bile i prijateljice koje dovode svoje pičkaste dečke i prijatelje koji onda imaju potrebu da se dokažu u novom okruženju. Ponekad je to neki moj ili jaranov dobar jaran što dovede i svog jarana kojeg nije vidio od trećeg osnovne a taj se psihofizički razvijao u nekim skroz drugim ili trećim pravcima pa se zalijeće sa desničarskim izjavama tipa koga sve treba pobit i istrijebit ili priča o tome kako je pronašao spas u vjeri i kako bi i mi svi trebali tako ko on. Nekad su to „poznanici“ koji ti se prišljamče za sto kad vide da imaš žena i meze za istim pa se onda usponašaju i sve svoje priče počinju sa sjećaš li se. Kako god, vazda neki kurac i protiv takvih ružnih društvenih pojava se čovjek to jest ja ne mogaše izboriti bez da postane novi Hitler pičkomaterinaš koji samo šalje ljude u pičku materinu.
Ima i gorih. Oni zvone na vrata i kažu vidio sam ti auto pred kućom pa reko da svratim. I onda uđe. I sjedne. I sjedi. A ti taman htio da ga baciš ili da čitaš knjigu ili nešto. I onda ili odgovaraš na neka glupa kurtoazna pitanja pa se pretvaraš u atomsku bombu i ekspres lonac ili ne izdržiš a da ne postaviš pitanje: nego de ti meni reci kako ti mogu pomoći pa da se malo vratim svom životu dok vizualiziraš martinku u njegovim ustima.. Ili npr: Etoooo. Drago mi je da si malo svratio a ja sad moram malo prileći (jer si smor). Ili jednostavno: Ne volim da mi neko banjiva i ako budeš opet banjivo bićeš banovan ovdale. Mislim ono stvarno, ali bolje i grozno nego sjekirom ga po glavi.

Iako kažu da treba biti ljubazan prema ljudima kad negdje ideš jer ćeš ih sresti na i na povratku, činjenica je da je ljubaznost česta osobina najgorih psihopata i masovnih ubojica kakve nerijetko srećemo u uslužnim djelatnostima, naprimjer. Zato bih ja uvijek, recimo, birao da odem za onaj poštanski šalter za kojim sjedi najnamrgođeniji službenik kako bih i ja mogao biti. Ali avaj. Život nije pošta, pa u životu civiliziran čovjek ne može biti stalno namrgođen, osion i otvoreno neprijateljski raspoložen prema ljudima koji ga nerviraju (kao mene ovi dosadni hvalisavci i idioti) jer to stvarno gadno izgleda i sjebaje imidž pozitivca. Nego brate neprijateljstvo treba gajiti iznutra, hinjski i podmuklo, ali uz obilje dobrog humora kako bi svi mislili da se samo šališ, a da onim kojim je šala namijenjena ipak bude i pomalo neugodno i da generalno ne znaju na čemu su i da požele da se sakriju pod maminu sisu, pa onda možda uskoro i razgule.

I tako me šupci otjeraše u dvoličnost i ubjeđenje da u svijetu šupaka treba biti najveća šupčina i stvar dobro funkcionisaše dok ono malo okašnjele ljudskosti ne poče da me bocka iglicama iskonske težnje za povratkom iz tame u svjetlo. I sada postajem dobar u šta ulažem dosta truda i narodnog mozga i muda. Međutim sa tom dobrinom ponovo dolazi do starog problema jer idioti vide prolaz i opet bi zajahali. Kako, kako postati za okoliš dobar a po sebe neloš? Ah, teška li pitanja..

gamboy
Seljak sam. Lijepo guzim. Tabani mi prljavi. Volim živinu.

24 komentara

  1. Koliko ti energije čovječe potrošiš na razmišljanja o ovakvim sranjima. ENERGIJE!
    Sam si kriv što si posto licemjer, jer želiš da te ljudi vole. Očajno to želiš.
    Ko da te roditelji već ne vole dovoljno.
    Možeš me vala poslat i u pičku materinu ili mi uvaliti jednu od onih svojih dvosmislenih šala, ili me čak i udariti kad me vidiš.
    Jebala te njihova ljubav.
    Tračiš ogromne potencijale na ovo.

    mahir.

  2. @gambo – not my style 🙂 nego šta kažeš za jednu luzinu ideju o danu iskrenosti – recimo svaki prvi četvrtak u mjesecu. dan kada baš svakome kažemo samo i jedino i sve ono što mislimo?
    (opet pođonila, šta'š)

  3. Šjoooo, dok si opisivao one likove u prvoj trećini posta ja sve kao da o sebi čitam. Da sam znao da ti moj uspjeh i vjera ništa ne znaće ne bih ti pola ispričao niti bih te u svoju vjeru zvao!

    Šalu na stranu: Opisao si problematiku održavanja profesionalnog odnosa među istopolariziranim slojevima menadžera na najvišim nivoima svjecke privrede. Jedina razlika je što je motiv njihove “uzdržanosti” i “kulture” jasan k'o deset milja dolara…

Komentariši